Vučja litica i rijeka

Rea se začudi, odjednom je imala "D:" facu
Nemoj mi reč... Da čuje... što..-mislim...

(on čuje al ja nevidim...xDDD)
"Čuje , čuje"-reče ne mićući se s mjesta. Sada je bio u ljudskom obliku I onako ozlijeđen izvadi cigaru iz džepa i zapali. " Uh, to mi je trebalo..."-reče zadovoljno.

Rea ga je primjetila s druge strane litice.
"JESI DOBRO?!" vikne mu da se cijelo mjesto orilo i ponavljalo njezin glas

Ovaj zakoluta očima.
"Sve dok mogu zapalit , odlično sam."-reče
"Pa dođi bliže neću te ugristi , bar ne sada."-dovikne joj

Rea se zamrzne.
... ne znam dal da idem il ne... Čini se opasnim...
Napravi dva koraka u stranu i gleda prema dole, rijeci. Bilo je JAKO VISOKO. Zavrti joj se u glavi i onda je gledala prema naprijed, i sjela na jedan kamen koji je bio dosta blizu onom kamenu gdje je prošli puta bila.
"Ovo je nemoguće...." puhnula je razočarano
"AJD TI DOĐ TU" vikne mu

"Aj dobro."-reče i nekak se dopenje cigara i desna ruka su se prve pojavile na vidiku." Uf , dobro je , nije se ugasila"-doda

Rea se uhvatila za kamen kao da će pasti.
"V-v-v-vv-v.... Viso-o-o-o--ko...." nekako izblebeta gledajući u rijeku

Ovaj se sjedne. Povuče dim.

Rea je nekako sjela na kamen normalno al se i dalje tresla, samo joj je rijeka privukla pažnju i vrtilo joj se u glavi.
Stresla se je i pogledala ga.
"Wow, jesi li stvarno dobro?" upita ga i gleda malo tužno njegovo oko

"Naravno da jesam , nije to ništa, znao sam se još jače zakačiti."-reče te opet povuče dim.

"Nisam još takve ozljede vidjela pa ne znam..." kaže malo tužno i ozbiljno
Gledala si je desni dlan.
"Dakle... Dal' mogu ovo maknuti?" upita ga gledajući u pentagram

"Ne , nema povratka , dušo."-reče

"Ah... Ok" kaže, al zapravo nije bilo ok
Više nije mogla imati normalan tinejđerski život pa da je i to tražila.
Stvarno... U što sam se uvalila... Još i one stvari s vukodlakom, stvarno je bilo strašno...

"To ti je tako. Zašto biti normalan , biti čovjek, kada možeš biti Bog!"-reče

"Zato što smo mi sasvim normalne osobe, nemamo ništa posebno, samo smo hrana... Ne znam ni što ćeš ti meni radit" kaže
"Nyan je to opisao kao da si ti vuk a ja tvoje janje" kaže sarkastično

"Sznat ćeš kad tad , čuo sam legende da možeš postati vukodlak ako ugrizeš čovjeka , a ne ubiješ ga."-reče te nastavi smijući se
" A čuo sam i za drugi , bezbolniji i mnogo ugodniji način"-reče i iskesi se
"No to je teorija , a vidit ćemo na djelu."-reče
"Oš cigaru?"-upita

"Ne hvala, ne pušim" kaže
Ček, na bezbolniji način je mislio.... Nemoj mi reči....
Pogleda ga nekako preplašeno.
"No, nemam ni želje biti vukodlak, sada kada razmišljam" kaže

"Pa rekao sam da je to teorija , babske priče predpostavljam."-doda i opet zapali još jednu cigaru.
"Znači da imaš izbor rađe bi bila Homo sapiens nego uzvišeno biće , kao Homo lupus?"-reče pogledavši ju čudno , nije to shvaćao.

"Pa... Sada kada gledam, obadvije vrste imaju svoje probleme, na primjer mi smo plijen a vi opet imate te borbe, sudove i šta ti ja znam, tako da nisam sigurna kada bi mi se dala prilika, trebala bih razmisliti. Ali, kada bi imala neku osobu, važnu osobu u jednoj od te rase izabrala bi rasu u kojoj je on/ona, vjerovatno" kaže
"A i zašto ti smatraš da ste bogovi?" upita ga s podignutom obrvom

"Zato što smo djeca Božice Mjeseca , pa je logično da smo bogovi. Kako nebi bili Bogovi , pogledaj nas , strah i trepet"-doda praveći se pametan

Malo se nasmije.
"Božice Mjeseca..." smijala se malo

"Ne smij se!"-zapovijedi uvrijeđeno
"To nije za šalu. Kako bi bilo da se ja izrugujem ljudskom Bogu... Ha...Ha"-baci opušak.

"Pa, nisam ni znala da postoji Božica Mjeseca" kaže nasmiješeno
"No rec mi, šta s tvojim ljubavnim životom, ha?" upita ga zlobno nasmiješeno

"Tu i tamo , nema problema"-reče, istina , sa sex-om nema problema , ali tu nigdje nema ljubavi. Samo je jednu osobu volio, samo jednu... No njezina tragična smrt jako ga je uzdrmala.

"Sigurno si popularan" kaže mu nekao iznenađeno